Uho se sastoji od vanjskoga uha (uška i zvukovod), srednjega uha (bubnjić, slušne koščice) i unutarnjeg uha (pužnica i osjetilo za ravnotežu). Bol u uhu je jedan od najčešćih razloga javljanja pacijenata liječniku. Ona može biti rezultat upale uha, ali i drugih uzroka. Najčešće je potpuno bezazlena, a vrlo često prolazi bez ikakve terapije.

Upala vanjskog uha

Upala vanjskog uha (uške i zvukovoda) može biti akutna ili kronična (ako traje dulje od 6 tjedana). Poseban oblik je nekrotizirajuća upala vanjskog uha koju karakterizira prodiranje infekcije u dublja tkiva, a može nastati i apsces na mozgu. Ovaj se oblik upale vanjskog uha javlja češće u pacijenata koji boluju od šećerne bolesti i AIDS-a.

Simptomi upale vanjskog uha su:

• bol (dominantan simptom),
• oslabljen sluh,
• osjećaj punoće u uhu,
• crvenilo i otok uške, suženje zvukovoda,
• sekrecija iz uha,
• povišena tjelesna temperatura,
• povećani limfni čvorovi u vratu,
• bol u licu i glavi.

Dijagnoza upale vanjskog uha je obično vrlo jednostavna; dovoljan je pregled uške te otoskopski pregled uha. Iznimno rijetko, u slučaju nekrotizirajuće upale uha, bit će indicirana slikovna obrada (CT).

Liječenje upale vanjskog uha je obično lokalno, kapima za uho. U slučaju općih simptoma nekada je indicirana i antibiotska terapija.

Kada je zvukovod potpuno zatvoren potrebno je postaviti sterilnu trakicu koja je natopljena s antibiotskom masti. Trakica širi zvukovod, a antibiotska mast istovremeno liječi (jer kapi ne mogu ući u potpuno zatvoren zvukovod). Takav postupak nekada je bolan, ali je vrlo učinkovit i pacijenti se vrlo brzo osjećaju puno bolje.

Upala srednjeg uha

Otitis media je upala srednjeg uha (bubnjića i sluznice u srednjem uhu). Može biti akutna, kronična (često s perforacijom bubnjića), a poseban oblik je sekretorni otitis (ljepljivo uho).

Upala srednjeg uha je vrlo česta bolest, osobito u djece.

Najčešći simptomi su:

• naglo nastala bol u uhu,
• povišena tjelesna temperatura,
• sekrecija iz uha,
• oslabljen sluh,
• gubitak apetita i povraćanje (češće u djece).

Dijagnoza se postavlja klinički, pregledom uha i bubnjića. Možemo naći zacrvenjen bubnjić, može se nekada vidjeti sekret u srednjem uhu, bubnjić može biti izbočen zbog veće količine sekreta i gnoja, možemo naći i rupicu (perforaciju na bubnjiću), a sekret u zvukovodu je obično već znak da postoji perforacija bubnjića. Pacijent s perforacijom bubnjića će pri ispiranju uha osjetiti da mu voda ulazi u nos. Pregled se nadopunjuje timpanometrijom, pretragom kojom utvrđujemo kakav je tlak u srednjem uhu i miče li se bubnjić. Ako je srednje uho ispunjeno sekretom, budući da je tekućina nestlačiva (volumen se ne mijenja s tlakom), pretraga će pokazati ravnu crtu, bez pomaka bubnjića.

Liječenje. Upala srednjeg uha može proći spontano, bez liječenja. U liječenju se primjenjuju antibiotici, sprejevi za nos, dekongestivi i nazalni steroidi, mukolitici. U slučaju prijetećeg pucanja bubnjića uz visoku temperaturu i druge opće simptome, može se učiniti i hitna miringotomija (bušenje rupice na bubnjiću kroz koju se aspiriraju sekret i gnoj).

Što još treba znati o upalama uha?

Upale vanjskoga uha češće su ljeti (plivačko uho), a upale srednjeg uha u hladnijim mjesecima.

Upala srednjeg uha obično se nastavlja na respiratorne infekcije, a upala vanjskog uha nije obično povezana s virusnim infekcijama gornjih dišnih putova.

Upalu vanjskog uha pacijenti često uzrokuju sami manipulacijama i čišćenjem uha štapićima, ukosnicama, noktima, šibicama i sličnim pomagalima. Nakon toga, inače bezopasne bakterije koje neozlijeđenoj koži ne mogu nauditi, postaju invazivne te uzrokuju upale zvukovoda i uške. Poznata je stara ORL izreka: „U uho se ne smije staviti ništa manje od lakta“. Dakle, ništa.

Bol u uhu kod djece je vjerojatno uzrokovana upalom uha, a kod odraslih je bol u uhu češće uzrokovana drugim stanjima i bolestima.

Opći simptomi, povišena tjelesna temperatura, uvećani limfni čvorovi, bolest koja nastaje nakon respiratorne infekcije su karakteristični za upalu srednjeg uha.